Jednodnevna putovanja za članove kluba 2021.

15.05.
26.06.
24.07.
21.08.

Zagorski dvorci
Tulove grede
Goranska 2 jezera
Banijska istraživanja

Biciklijade 2021.


21.03.   
Proljetna biciklijada
30.05.    Putevima 110 brigade
03.06.    Tijelovska biciklijada
20.06.
    Od Korane do Skradske gore

11.07.    Karlovačke 4 rijeke
7.-8.08.  Županijska biciklijada
03.10.   Cetingradska osmica

Višednevna putovanja za članove kluba 2021.

24. - 25.04.
17. - 18.07.
18. - 19.09.
Pag ili Istra
Vršič i dolina Soče 
Pedale idu na more
MARATONI:
26. - 29.08. 

28.09.
Karlovački
Breveto 1000 km

Breveto 200 km

Preko Kapele i natrag

Subota ujutro osvanula je ovijena maglom (toplom) a pred klubom skupili smo se Tajnik, Riki, Dario, Bojan i ja, petorica željnih osvajanja Kapele za 2011.
Prva faza puta, vlakom do Košara, protekla je standardno uz poznatog nam prijatelja kluba i biciklista općenito, konduktera Gnoma, koji valjda i spava u vlaku. Barem smo sa strojovođama u plusu, pa i ovaj put, zahvaljujući jednom od njih, pada runda u Generalskom stolu u lokalnoj zadimljenoj pećini.
Iz Košara krećemo put Kapele, s nekoliko minuta zakašnjenja od plana, ali dobre volje veselo pedalirajući kroz dobro nam poznati Skradnik i Josipdol. Na usponu pod Modrušem, prvi predah kod izvora a onda u Modrušu uzimanje hmeljskog temeljca za juriš na vrh. Uporna magla i niska naoblaka uporno nas prate ali mi se nedamo i točno dva sata po silasku s vlaka stojimo na „vrhu“ Kapele. Slikanje pored table 888 i ostavljanje bioloških uzoraka uz cestu, uz kovitlanje oblaka par metara nad našim glavama, tradicionalno obilježavaju i ovogodišnje osvajanje Kapele.

kapela2011-1

Jezerane dolaze kao nagrada, te pored hladne pivice, čokolade s puno liža, konačno nam se ukazuje sunce. Ostavljamo Jezerane i pedalamo put Drežnice, okrijepljeni i dobre volje. Kilometri brzo prolaze u tom lijepom krajoliku i čovjek brzo ožedni. Ovaj puta utočište nam je pružila stanovita gđa Lela u svom ugostiteljskom objektu zvanom „Lika“, tik uz cestu Drežnica-Jasenak. U prezentaciji svoje ugostiteljske ponude, gđa Lela nam je otkrila da i ona nudi onu tekućinu iz mjeseca ožujka, na koju se nesrećom navukao i jedan naš, inače normalan biciklist.  Za potrebe klupskog fotodokumentiranja, Tajnik se ohrabrio i naručio jednu flašu te tekućine, na naše sveopće zgražanje ali i divljenje.
Pomalo, Jasenak ostaje za nama i primiče se uspon prema Bjelskom. Svojski se bacamo na pedale i brda brzo nestaje, ali u Bjelskom otkrivamo da nam jedan avanturista fali. Tajnik. Zadnja guma ispustila je dušu na domak vrha i Tajnik nam je stigao pješke do česme gdje smo ga čekali. Nakon par prigodnih riječi za takve trenutke, timski prianjamo poslu i ubrzo smo opet u pogonu. Očito je Tajnik na sebe navukao nesreću konzumirajući onu zlokobnu tekućinu kod Lele, što će se kasnije potvrditi.

kapela2011-2

Spust iz Bjelskog protekao je bez problema i u 15.30 eto nas za stolom u jednoj piceriji u Ogulinu. Zasluženi obrok u obliku jedne jumbo pice, obične pice i lazanje brzo je nestao sa stola pokazujući kako planina otvara apetit. Zadovoljni punim želucima i cijenom od 30 kn po glavi, što svaki pravi biciklist zna cijeniti, jer mu nešto ostaje i za poputninu, izlazimo iz Ogulina put Trošmarije.
Napredujući laganim usponom koji nam otkriva prekrasan pogled na Ogulin i cijelu dolinu, ulazimo u slijedeću etapu naše turneje. Put nas vodi nizbrdo kroz očaravajuću šumu visokih i vitkih bukava, pa onda jela i smreke, uz neprestano praćenje ptičjim pjevom. Naprosto predivno. Mislim da mi je taj dio puta pokazao smisao bicikliranja, makar jedan dio.

kapela2011-3

Trošmarija, ničim izazvana dobila jezero, ostaje za nama, pa se uz, nažalost zaboravljeni dvorac u Bosiljevu, obrušavamo prema autocesti. Nakon sve one predivne prirode, pogled na buduću „industrijsku“ zonu i onu oguljenu zemlju, podsjeća me na gledanje kakve odvratne rane. I onda opet peh. Opet Tajnik i opet zadnja guma. Eto ti Lele i zle kobi. Ekipa iz pit stopa baca se na posao, a dodatnu žurbu daje potmula i sve češća grmljavina srećom iza nas. Uz malo sreće i poštenog pedaliranja, bježimo od kiše i na zasluženu okrijepu dolazimo u Jarče Polje.
Put nas dalje vodi uz Dobru preko Novigrada i Stativa , cestom koju već žmirečki možemo odvoziti, preko drvenog mosta doma u Zadobarje. Sjedeći na gajbama doma u Zadobarju, rezimiramo našu turu i jednoglasno dolazimo do zaključka, kako smo bili nagrađeni lijepim vremenom zbog naše dobre volje i želje, te iskrenog odnosa prema biciklizmu. Pa zaista, sunce nas je pratilo i čuvalo od Jezerana do Karlovca a oko nas je grmilo.
U 20.00 sati rastajemo se umorni u Karlovcu, sa poštenih i respektabilnih 145 km iza nas. Odlazimo na zasluženi odmor, jer sutra nas čeka Jaska i Crna Mlaka u organizaciji braće Koturaša, pa opet u sedla. Živjeli!
Pozdrav svim pedalama!
Vaš Mladen.