Preko Kapele i natrag
Subota ujutro osvanula je ovijena maglom (toplom) a pred klubom skupili smo se Tajnik, Riki, Dario, Bojan i ja, petorica željnih osvajanja Kapele za 2011.
Prva faza puta, vlakom do Košara, protekla je standardno uz poznatog nam prijatelja kluba i biciklista općenito, konduktera Gnoma, koji valjda i spava u vlaku. Barem smo sa strojovođama u plusu, pa i ovaj put, zahvaljujući jednom od njih, pada runda u Generalskom stolu u lokalnoj zadimljenoj pećini.
Iz Košara krećemo put Kapele, s nekoliko minuta zakašnjenja od plana, ali dobre volje veselo pedalirajući kroz dobro nam poznati Skradnik i Josipdol. Na usponu pod Modrušem, prvi predah kod izvora a onda u Modrušu uzimanje hmeljskog temeljca za juriš na vrh. Uporna magla i niska naoblaka uporno nas prate ali mi se nedamo i točno dva sata po silasku s vlaka stojimo na „vrhu“ Kapele. Slikanje pored table 888 i ostavljanje bioloških uzoraka uz cestu, uz kovitlanje oblaka par metara nad našim glavama, tradicionalno obilježavaju i ovogodišnje osvajanje Kapele.
Jezerane dolaze kao nagrada, te pored hladne pivice, čokolade s puno liža, konačno nam se ukazuje sunce. Ostavljamo Jezerane i pedalamo put Drežnice, okrijepljeni i dobre volje. Kilometri brzo prolaze u tom lijepom krajoliku i čovjek brzo ožedni. Ovaj puta utočište nam je pružila stanovita gđa Lela u svom ugostiteljskom objektu zvanom „Lika“, tik uz cestu Drežnica-Jasenak. U prezentaciji svoje ugostiteljske ponude, gđa Lela nam je otkrila da i ona nudi onu tekućinu iz mjeseca ožujka, na koju se nesrećom navukao i jedan naš, inače normalan biciklist. Za potrebe klupskog fotodokumentiranja, Tajnik se ohrabrio i naručio jednu flašu te tekućine, na naše sveopće zgražanje ali i divljenje.
Pomalo, Jasenak ostaje za nama i primiče se uspon prema Bjelskom. Svojski se bacamo na pedale i brda brzo nestaje, ali u Bjelskom otkrivamo da nam jedan avanturista fali. Tajnik. Zadnja guma ispustila je dušu na domak vrha i Tajnik nam je stigao pješke do česme gdje smo ga čekali. Nakon par prigodnih riječi za takve trenutke, timski prianjamo poslu i ubrzo smo opet u pogonu. Očito je Tajnik na sebe navukao nesreću konzumirajući onu zlokobnu tekućinu kod Lele, što će se kasnije potvrditi.
Spust iz Bjelskog protekao je bez problema i u 15.30 eto nas za stolom u jednoj piceriji u Ogulinu. Zasluženi obrok u obliku jedne jumbo pice, obične pice i lazanje brzo je nestao sa stola pokazujući kako planina otvara apetit. Zadovoljni punim želucima i cijenom od 30 kn po glavi, što svaki pravi biciklist zna cijeniti, jer mu nešto ostaje i za poputninu, izlazimo iz Ogulina put Trošmarije.
Napredujući laganim usponom koji nam otkriva prekrasan pogled na Ogulin i cijelu dolinu, ulazimo u slijedeću etapu naše turneje. Put nas vodi nizbrdo kroz očaravajuću šumu visokih i vitkih bukava, pa onda jela i smreke, uz neprestano praćenje ptičjim pjevom. Naprosto predivno. Mislim da mi je taj dio puta pokazao smisao bicikliranja, makar jedan dio.
Trošmarija, ničim izazvana dobila jezero, ostaje za nama, pa se uz, nažalost zaboravljeni dvorac u Bosiljevu, obrušavamo prema autocesti. Nakon sve one predivne prirode, pogled na buduću „industrijsku“ zonu i onu oguljenu zemlju, podsjeća me na gledanje kakve odvratne rane. I onda opet peh. Opet Tajnik i opet zadnja guma. Eto ti Lele i zle kobi. Ekipa iz pit stopa baca se na posao, a dodatnu žurbu daje potmula i sve češća grmljavina srećom iza nas. Uz malo sreće i poštenog pedaliranja, bježimo od kiše i na zasluženu okrijepu dolazimo u Jarče Polje.
Put nas dalje vodi uz Dobru preko Novigrada i Stativa , cestom koju već žmirečki možemo odvoziti, preko drvenog mosta doma u Zadobarje. Sjedeći na gajbama doma u Zadobarju, rezimiramo našu turu i jednoglasno dolazimo do zaključka, kako smo bili nagrađeni lijepim vremenom zbog naše dobre volje i želje, te iskrenog odnosa prema biciklizmu. Pa zaista, sunce nas je pratilo i čuvalo od Jezerana do Karlovca a oko nas je grmilo.
U 20.00 sati rastajemo se umorni u Karlovcu, sa poštenih i respektabilnih 145 km iza nas. Odlazimo na zasluženi odmor, jer sutra nas čeka Jaska i Crna Mlaka u organizaciji braće Koturaša, pa opet u sedla. Živjeli!
Pozdrav svim pedalama!
Vaš Mladen.
