Jednodnevna putovanja za članove kluba 2021.

15.05.
26.06.
24.07.
21.08.

Zagorski dvorci
Tulove grede
Goranska 2 jezera
Banijska istraživanja

Biciklijade 2021.


21.03.   
Proljetna biciklijada
30.05.    Putevima 110 brigade
03.06.    Tijelovska biciklijada
20.06.
    Od Korane do Skradske gore

11.07.    Karlovačke 4 rijeke
7.-8.08.  Županijska biciklijada
03.10.   Cetingradska osmica

Višednevna putovanja za članove kluba 2021.

24. - 25.04.
17. - 18.07.
18. - 19.09.
Pag ili Istra
Vršič i dolina Soče 
Pedale idu na more
MARATONI:
26. - 29.08. 

28.09.
Karlovački
Breveto 1000 km

Breveto 200 km

Ohrid - Hajla - Komovi 2012.

makedonijaizv1Već je prošlo par mjeseci od našeg puta u Makedoniju, Kosovo i Crnu Goru, dojmovi su se malo slegli, pa je red da se barem pokuša staviti nešto na ekran.
Putovanje je još krenulo prije mnogo mjeseci. Grba je osmislio plan, samo je trebalo naći ekipu koja bi bila spremna odvažiti se na taj put. Na kraju nas je ostalo veličanstvenih 7: Alen, Bojan, Janko, Grba, Aco, Željko iz Ogulina, i moja malenkost, Dario.

I tako smo krenuli u subotu 24.8. ispraćeni od naše tugujuće rodbine i članova Pedale Laganini. Žuti kombi Karlovačke športske zajednice i naša prikolica s biciklima privlačili su pozornost cijelim putem.

Noćno putovanje do Makedonije trajalo je iscrpljujućih 13-tak sati. Bilo je tu dosta dogodovština, pogotovo na granicama, gdje carinicima nikako nije bilo jasno kako imamo 8 'bicikli' a nas je 7. Uglavnom, jedva nam pustili da to 'gvožđe' prenesemo preko granice.

Sljedeće jutro smo napokon stigli u grad Bitolu, grad skoro pa dva puta veći od Karlovca. Nakon što smo se smjestili u studentski hostel i nakon par sati sna krenuli smo istraživati mjesto. Posjetili smo drevne ruševine grčkog grada Heraclea Lyncestis, uži centar Bitole, pa čak i lokalnog bicikl-majstora zbog jednog sitnijeg kvara na Grbinom biciklu.

makedonijaizv2Nakon kvalitetnog odmora u Bitoli, krenuli smo biciklima prema Ohridu. Prvo smo vozili pored Prespanskog jezera, a zatim preko Galičice na Ohrid. Između Prespanskog i Ohridskog jezera naišli smo na najveću neugodnost na putu. U jednom trenutku napale su nas najdosadnije mušice na svijetu. Toliko dosadne da se nije moglo disati. Oko naših glava se samo stvorio oblak mušica koji se dobrih pola sata vukao za nama na usponu na Galičicu (1.602 m/nv). Šteta pa nemam slika te situacije, ali vjerujte, jedva da sam imao volju za vožnju a kamoli da slikam!

makedonijaizv3Na tom putu smo ipak doživjeli i nešto ugodnijih iskustava. Sreli smo makedonski bračni par koji su bili presretni što su vidjeli bicikliste iz Hrvatske kako bicikliraju njihovim krajem. U poslijepodnevnim satima stigli smo na obale Ohrida u kamp u Gradištu.

Naravno, odmah sljedeći dan smo biciklima krenuli posjetiti grad Ohrid i njegovu staru utvrdu, tj. Samuilov grad. Poslijepodne smo išli na južnu stranu prema Albaniji, do Sv. Nauma na samoj granici.

Ovo su vjerojatno bili najljepši dani putovanja, kupanje u Ohridu, vožnje obalom jezera. Ali bilo je vrijeme i da se odvojimo od Makedonije. Preko Šar-planine, Kosova i finih ćevapa u Prizrenu došli smo u mali Crnogorski gradić Rožaje koji još uvijek živi kao što je Karlovac živio nekoć kada sam ja još bio u pelenama. Rožaje ima maleno Korzo po kojem ljudi šetaju i šetaju, i tako ukrug satima.

makedonijaizv4Bili smo smješteni u Zelenom Raju gdje smo zamijenili sunce i jezero za zimu i planinu. Tu smo napravili neviđenu biciklističku akrobaciju, spustili se 2 puta sa iste planine - Hajle (1.803 m/nv), jednom na Kosovsku stranu u Peć a drugi put na Crnogorsku stranu prema Rožajama. Prekrasna avantura.

makedonijaizv5Idući biciklistički izazov bio je uspon od Andrijevice na prijevoj Trešnjevik (1.575 m/nv). Tu smo se malo pretvorili u planinare i penjali se na Komove. Ako se dobro sjećam uspeli smo se podno Vasojevićkog koma. Izvrsno planinarsko iskustvo, uspeli se na nekih 2.000 m. Ovo bi svakom preporučio s tim da se naravno isplati ostati malo duže i popeti na vrh. Ali nažalost sve što je dobro kratko traje pa i taj posjet Komovima.

Sljedeće jutro po hladnom vremenu spustili smo se prema Kolašinu. Ne preporučujem vožnju biciklom pored planinske riječice u hladnom podneblju u kratkim dresovima. Ali izdržali smo to i došli u Manastir Moraču. Malo smo se bacili u razgledavanje manastira, popili rundu Nikšićkog i krenuli dalje kanjonom Morače. Teško da mogu opisati kakva je bila vožnja tim krajolikom. Treba samo vidjeti slike.

Na kraju, nakon 100 km bicikliranja došli smo do Podgorice. Podgorica je bila samo usputna stanica do mora. U Petrovcu smo s

makedonijaizv6

e smjestili u kampu i okupali se u Jadranskom moru. Tako su dani prošli, žurno jedan za drugim i već smo skoro bili sa mislima na novi radni tjedan koji nas čeka. U subotu smo otišli za Hrvatsku. Ostavili smo za sobom i Makedoniju i Kosovo i Crnu Goru.

Palo je još jedno hladno kupanje u Baškom polju i u nedjelju smo se vratili u Karlovac sa još jednim predivnim biciklističkim iskustvom. Teško je opisati to riječima, teško je to prikazati i slikama, najjači utisak imaju sjećanja. Ali barem neke dijelove tog puta možete vidjeti u slikama ispod.
Pozdrav do sljedećeg putovanja!