Jednodnevna putovanja za članove kluba 2021.

15.05.
26.06.
24.07.
21.08.

Zagorski dvorci
Tulove grede
Goranska 2 jezera
Banijska istraživanja

Biciklijade 2021.


21.03.   
Proljetna biciklijada
30.05.    Putevima 110 brigade
03.06.    Tijelovska biciklijada
20.06.
    Od Korane do Skradske gore

11.07.    Karlovačke 4 rijeke
7.-8.08.  Županijska biciklijada
03.10.   Cetingradska osmica

Višednevna putovanja za članove kluba 2021.

24. - 25.04.
17. - 18.07.
18. - 19.09.
Pag ili Istra
Vršič i dolina Soče 
Pedale idu na more
MARATONI:
26. - 29.08. 

28.09.
Karlovački
Breveto 1000 km

Breveto 200 km

Giro d'Italia 29.05. - 01.06.2014.

1. DAN

Polazak je iz Karlovca po planu, u 17 sati. Put na vodi preko Delnica, gdje nam se pridružuje sedmi član naše male, biciklističke ekspedicije, do kampa na jezeru Lago di Tre Communi između Tolmezza i Gemone. Uslijedilo je podizanje šatora, više manje uspješno, lagana večera i počinak.

     

   

   

2. DAN

Dan je osvanuo tmuran, s jakim vjetrom koji je vitlao tmurne oblake iznad naše doline. Jezero je predivno, ali pogled privlače alpski vrhovi u daljini, pokriveni snijegom. Nakon primjerenog biciklističkog doručka od špeka i luka, te sličnih namirnica, uputili smo se kombijem do početne točke, gradića Ovara, odakle je krenuo naš biciklistički pohod na prijevoj Sella di Razzo, 1755 mnm. Vrijeme se znatno popravilo, proviruje sunce a vjetar je stao. Uspon je protekao glatko iako je dužine preko 30 km, uz prosječan nagib 8-9 %. Kako i dolikuje pripremama za prolazak karavane Gira, u svakom se selu obavljaju ukrašavanja ružičastim trakama, balonima, starim biciklima i ostalim mudrolijama, ali sve u boji Gira – ružičastoj.

Spust se vozi naglavačke kroz uske serpentinice i klance, pa je teško koncentrirati se na cestu uz prekrasne vidike koji „pucaju“ na svakom zavoju. Na pola spusta prolazimo pored umjetnog jezera Lago di Sauris s impozantnom betonskom branom visokom 200-tinjak metara. Od brane počinje serija tunela, njih 6, 7, dugačkih, strmih, mračnih a popločanih sitnom granitnom kockom. U toj kmici kaplje voda sa stropa, izviru gejziri iz ceste i jedva smo dočekali kraj te horor serije. Peostali dio spusta je bila prava nirvana. Ugledavši crnu oblačinu koja nas je čekala na našoj ruti, Bojan je predložio uskakanje u kombi i povratak u bazu. Obzirom da je misija odrađena i da nam se nije kisnulo, a Bojan je cijeli dan imao prave prijedloge, družina se rado složila.

   

  

   

Usput je pao dogovor oko namirnica, tako da nam je Django pripremio recept gefilte paprik, a iznenađenje večeri Antiša i njegov rekvijem na roštilju, što su s velikom dozom zavisti „odslušali“ ostali gosti u kampu. Veselje je upotpunila činjenica da su nam šatori bili suhi, usprkos obilnoj kiši koja j očito padala dok nas nije bilo, pa je i sanak bio slađi.

3. DAN

Zoncolan – 20. etapa utrke i velika dilema kako doći tamo. Prvotna zamisao je bila biciklima, dok nam Django nije rekao kakvo je to brdo, a pretpostavljali smo da će biti velika gužva. Stoga je pao dogovor da idemo kombijem opet do Ovara, a onda pješice uzbrdo dok nam se bude dalo. Ne znam kako i zašto, valjda zato što smo došli toliko puno prije utrke, ali s noge na nogu došli smo do vrha – 10 km. A brdo je stvarno moćno, rampa kao da se penješ po krovu – valjda 18 i više % do vrha. Publike ima svake vrste, od biciklista, familija s djecom do raznih klaunova i zajebanata, ali svima je zajednička jedna pozitivno nabrijana atmosfera.

Na vrhu smo se podijelili, pola ih ostalo gore, a pola nas se spustilo 1,5 kilometar niže gdje nije takva gužva, a bicikliste možeš bukvalno dodirnuti, što se i radilo. Kako se buka helikoptera iz pratnje pojačavala, tako je i uzbuđenje u nama raslo, a onda je krenulo navijanje. Vai, vai, vai, adrenalin ti skače. Imali smo odličnu i preglednu poziciju s dugačkim pravcem, pa smo vidjeli dosta, a naročito našeg Roberta. Iznenadilo me koliko su svi ti biciklisti mladi.

Nakon trke, spust je bio.... pa nemam pravih riječi  kojima bih mogao opisati osjećaj kad ti matice i bolcne iz kukova ispadaju već nakon par kilometara te surove nizbrdice, a kamoli nakon 10.

   

   

Uglavnom, Zoncolan je s pravom brdo koje se izgovara s iznimnim poštovanjem i ako bude prilike možda se još vidimo, ali na biciklu.
Povratak u bazu donio nam je gulaš s tijestom od našeg kuhara kulinara Djanga. Nevjerojatna je ta lakoća kojom taj majstor u tren oka spremi tako ukusna jela. Svaka čast.

4. DAN

Pospremanje logora i utovar stvari potrajao je duže nego što je trebalo, kao da nam se i nije baš išlo, ali zadnji je dan, nedjelja, sutra se radi. Uslijedio je odlazak u Gemonu na start posljednje etape Gira. Grad je bio prepun ljudi, biciklista, novinara, prava fešta. Atmosfera vrhunska. Ispratili smo Giro za ovu godinu, utrka je otišla prema Trstu, a mi polako prema doma.

Put je protekao bez problema, uz par stajanki za odmor i u Karlovcu smo bili oko 19 sati, umorni ali sretni i prepuni najljepših uspomena.
Živjeli biciklisti, živjela Pedala!