Jednodnevna putovanja za članove kluba 2018.

28.04.
19.05.
26.05.
13.07.

21.07.
15.08.
06.10.
Bribirske stijene
Kvarnerska rivijera
Mala Iron Pedala
Iron Pedala
19 serpentina
Velika Gospa

Cetingradska osmica

Biciklijade 2018.


15.04.   
Proljetna biciklijada
31.05.    Tijelovska biciklijada
16.06.    Od Korane do Skradske gore
25.06.    Putevima 110 brigade
08.07.    Karlovačke 4 rijeke
2.-5.08.  Županijska biciklijada

Višednevna putovanja za članove kluba 2018.

06. - 08.04.
02. - 09.06.
25. - 26.08.  
08. - 09.09.
22.09. - 01.10.
Breveto Balaton
Lijepa Naša 2

Vršič
Pedale idu na more
UCI Innsbruck 2018.

Obavijesti

REDOVNE KLUPSKE VOŽNJE
Subotom i nedjeljom, s polaskom u 08,00 h iz Haulikove (caffe bar 'Libero').

DRESOVI
Ukoliko netko od članova želi povoljno kupiti biciklističke hlače (sa ili bez tregera) neka se jave Joži ili meni za detalje. Živili!

U Samobor na kremšnite

Peta i posljednja iz niza tematskih, biciklističkih turneja našeg kluba, bila je „U Samobor na kremšnite“. Ovaj put nas vremenska prognoza nije držala u neizvjesnosti, već je lijepo vrijeme privuklo nas 12-oricu na ovaj prekrasni izlet.

Turneja je započela ispraćajem našeg Tice, koji je hrabro krenuo na pohod Jadranom, preko otoka do Dubrovnika, ali tu priču će nam ispričati on kad se vrati.

Samobor2011-1

Iz Karlovca smo krenuli Bojan, Janko, Dario, Dragan, Riki, Štef, Zdravko, Tajnik, Aco kao gost i ja. Prvi dio puta do Lulića, gdje su nam se pridružili Borko i Dubravko, protekao je brzo i bez problema. Ovaj put smo Krašić kao postaju preskočili i produžili do Kostanjevca, do ugodnog predaha uz potok. Pred nama se ispriječio Žumberak i dugački uspon bez dućanskih postaja, pa smo se, iskusni naravno, odmah opskrbili za slijedeći predah negdje na brdu.

Kilometri uzbrdice pomalo su se topili, uz pomoć dva kraća predaha (osjeti se kako sunce grije), uz pomoć okruženja od krasne prirode i lijepog pogleda a ponešto i uz našu upornost. Nakon napornog uspona zasluženi odmor uslijedio je pored česme (izvora) koji je odlično poslužio za hlađenje pive i sokova, a i ponekog bicikliste. Put do „vrha“ protekao je bez problema, cesta se pokazala dobra a pogled puca nadaleko.

Spust prema Samoboru je, nažalost, bio sasvim drugačiji, zapravo sve njegove čari uništila je loša cesta, prepuna rupa maskiranih igrom sjene i sunčevog svjetla koje se probijalo kroz guste krošnje drveća. Usprkos svemu, spust smo završili svi, netko s više cvokotanja zuba a netko komotno ovisno o tome kakve mu gume ima bicikl. Priroda je i s one strane, Samoborske, prelijepa, pa nije čudno da je sve bilo prepuno izletnika.

Uz još jedan kraći predah, stigli smo u Samobor s minimalnim odstupanjem od zadane satnice. Samobor (centar) je interesantan gradić pa smo upravo tamo odlučili napraviti još jednu u nizu milenijskih slika. U cik najveće žege pred biciklistima je postavljena jedna dvojba, otići na kremšnite i ispuniti cilj ove vožnje ili brže bolje doći na okrijepu u Svetu Nedjelju. Začudo nitko se nije odlučio za kremšnite te je povorka ubrzanim tempom krenula prema Sv. Nedjelji te je tako cilj ostao samo nedosanjani san.

Samobor2011-2

Nakon 2 kružna toka i čuđenjem nekih članova kuda nas to put vodi, ipak smo stigli u restoran u Svetu Nedjelju. Prvo se naravno naručivalo osvježenje. Svi su dobili sok a jedino je Štef bio zadovoljan te se jednoglasno odlučilo da se više neće stajati u tom restoranu. Štef je bio toliko dobre volje da je čak pomogao krpati gumu jednom slijepom putniku biciklistu. Nakon pijuckanja soka i graha bez graha krenuli smo put Karlovca grada. Tu je opet Štef odigrao glavnu ulogu, snažno je upregnuo bicikl te smo se protegnuli kroz par kilometara. Uz kraće zaustavljanje u Desincu , zaustavili smo se i u Novakima kako bi neki članovi polizali sladoled i kako bi ispratili kolege Dubravka i Borka.

Slijedio je još malo kraći put do Karlovca gdje smo uspješno završili i ovu cjelodnevnu subotnju vožnju. Potrebno je istaknuti 3 člana pedale koji su odvalili svih 5 turneja subotom, a to su: Tajnik, Riki i Mladen. Čestitam!!!

Da nebi netko pomislio da je ovo kraj ovakvih cjelodnevnih druženja na biciklu, napominjem da nam uskoro stižu Tijelovska biciklijada i biciklijada putevima 110. brigade. A to je tek početak. Jedan cilj smo uspješno prevladali ove godine, a mnogo ih još stižu!

Izvješće sastavili: Mladen i Dario

Veliki Lički Krug

licki_krug1
Evo se opet hvatam pera i tinte, jer očekivano izvješće o ličkom putovanju iz Ljubine pisarnice nikako da stigne, a reda mora biti. Pa onda da počnem po redu:

U jednodnevnom putovanju 'Pedale Laganini' po ličkim cestama, znanom kao 'Veliki Lički Krug' (kodno ime 'Lička kapa', dužine 110 km) učestvovalo je, vjerovali ili ne, 18 biciklista i Ljubo logističar u pratećem vozilu. Mišljenja sam da nema smisla nabrajati sve učesnike poimence – neki će pojedinci biti spomenuti, a većina neće. Ionako će se prva 'Lička kapa' vjerujem često spominjati.
Dakle da krenemo - karavana od 4 automobila i 1 kombija krenula je iz Karlovca u subotnje jutro 14. svibnja 2011. godine u 6:40 sati, nešto iza planiranog vremena. Važno je spomenuti da smo u kombiju po prvi put slagali bicikle 'na kat', što bi se možda moglo i patentirati.
Putovanje na relaciji Karlovac – Slunj – Borje prošlo je brzo i u dobrom raspoloženju, zahvaljujući rijetkom jutarnjem prometu i tekućoj potpori iz solidno pripremljenog provijanta.
Pred motelom 'Borje' prvi složeniji zadatak – iskrcavanje bicikala, klupski doručak, prekrcavanje i slaganje putne prtljage (čitaj: krute i tekuće hrane) u prateće vozilo, presvlačenje i spremanje biciklista, traženje toaleta u podrumu motela, i na kraju milenijska fotografija prije polaska.

lika-2011-1

Kolona od 18 biciklista kreće iz Borja u 8:30 sati, cestom kroz selo Vrelo prema prvom cilju – 6 km udaljenom prijevoju Pogledalo (883 m/nv) – kroz 4 serpentine i uspon od 200 m visinske razlike. Odmah na početku i prvo iznenađenje – cesta se uspinje u savršeno izvedenom jednolikom nagibu, tako da Pogledalo postaje 'šala – mala'.
Poslije predaha na prijevoju i pogleda unatrag u Koreničko Polje, slijedi jutarnja biciklistička rapsodija – spust u polje Homoljac, a zatim brza vožnja čarobnim krajolikom planinskih livada i crnogoričnih šuma sve do Čudinog Klanca, iza kojeg kratkim spustom silazimo u Gornji Babin Potok (19. km). Cijelim putem su široka prostranstva sasvim pusta – tek nekoliko krava na paši, umjesto nepreglednih stada.
Iz Babinog Potoka nastavljamo forsiranom vožnjom do Vrhovina (28. km), kroz isti lički krajolik – cestom kroz zelena polja koja odišu jutarnjom svježinom, okružena šumovitim obroncima Kapele i Stipanova Griča.
U Vrhovinama slijedi odmor na parkiralištu pred nekad čuvenim restoranom 'Jelen', koji je već duže vrijeme širom otvoren. No okrijepa iz vlastitih zaliha stoji na raspolaganju, jer je Ljubo s pratećim vozilom uvijek nama za petama. Početno kašnjenje prema planiranoj satnici smanjujemo na 15 minuta. Raspoloženje je na visini doživljaja.
Slijedi 6-kilometarski brzi spust kroz Dragu Brakusovu do Zalužnice, a zatim preko Čovića do Ličkog Lešća u dolini Gacke (42. km), najniže točke ovog kružnog putovanja (454 m/nv).
Iz Lešća počinje 4 kilometra uspona do Ramljana (650 m/nv), kao drugi brdski ispit. Ali ponovo iznenađenje – opet ugodno – uspon je jednolik, i u stvari relativno lagan. Na pola puta zastajemo na uređenom odmorištu s pogledom na dolinu Gacke, a zatim, poslije još jedne milenijske fotografije, nastavljamo preko Ramljana u pravcu Perušića.

lika-2011-2

Cesta vijuga zatvorenim šumovitim krajolikom, prelazi iznad autoceste Zagreb-Split, izmjenjuju se kraći usponi i spustevi, i polako se na desnoj strani otvara vidik prema udaljenom nazubljenom grebenu Velebita.
Na lijevoj strani pogledavam šumovite prijevoje Ljubova (991 m/nv), misleći o najtežem usponu koji nas očekuje poslije ručka. Kroz selo Kvarte stižemo u Perušić u 12:30 sati, točno po planiranoj satnici (64. km).
Do Perušića smo prešli nešto više od pola puta, bez ikakvih problema, osim zadnjeg mjenjača na Davorom biciklu, koji je otkazao na završnom dijelu uspona, iza Ramljana. Ali tada je na scenu stupio Ljubo s pratećim vozilom i problema nije bilo. U Perušiću smo svi na broju !

lika-2011-3

Poslije kraće okrijepe ispred lokalne trgovine, što je, usput rečeno, statutarna obveza za članove kluba, slijedi ručak u lijepo uređenom parku u centru mjesta. Okupljeni oko fontane sa vodoskokom, u hladovini drvoreda, temeljito čistimo zalihe hrane i pića.
Po obavljenom ručku i dobrom odmoru krećemo dalje – najprije 10 km lagane vožnje po ravnici, preko Ličkog Osika do Široke Kule (74. km), a zatim slijedi najteža dionica dana – 13 km uspona na prijevoj Ljubovo, sa 400 m visinske razlike. Sunce nemilice prži, ali Pedale ne posustaju. Pomoć pratećeg vozila koristimo samo Boris i ja, a kasnije i Davor.
Sa Ljubova slijedi 7 km spusta u Krbavsko Polje, u Bunić, cestom koja je mjestimice dosta oštećena. Na polovici puta puca pogled preko Laudonova gaja na cijelu Krbavu sve do Udbine, udaljene petnaestak kilometara.
Ispod Bunića nas čeka zaslužena nagrada – gostionica pored ceste, sa terasom i suncobranima, i ličkom kapom na zidu.

lika-2011-4Biciklisti pristižu po dvojica, trojica u grupi, i za par minuta ponovo smo svi na broju.
Moram priznati da sam u tom trenutku s olakšanjem odahnuo, te ponesen ushitom otvorio klupski račun na šanku. Članovi Pedale su uredno naručili 'Velebitsko', 'Kasačko' ili 'Karlovačko'. Kad nema Štefa ono žuto se ne pije.

Od Bunića ulazimo u završni dio putovanja – najprije 10 km laganog valovitog uspona do sela Vrpile (820 m/nv), a zatim 4 km lijepog spusta, preko Kalebovca u Korenicu (107. km). Još je preostalo 3 km ravnice do Borja, i gotovo je, gotovo !
Slijedi presvlačenje, pakiranje prtljage i bicikala, te povratak u Karlovac.
I na kraju da zaključim - odradili smo još jedan zahtjevan plan, s izuzetno velikim brojem učesnika i opsežnom logistikom. Odvezli smo na biciklima kružnu turu dužine 110 km, sa 1.600 m uspona, bez ikakvih problema i nezgoda, točno po planiranoj satnici.
Kao što pjesma kaže: 'Ličko Lešće, Otočac i Brinje – mala moja ne zaboravi me', siguran sam će i nama 'Lička Kapa' ostati novi, nezaboravni kamenčić u mozaiku naših biciklističkih doživljaja.

Živjela Pedala !

U Karlovcu, 05.06.2011.

Izvješće sastavio:
Želimir Grbić, tajnik kluba

Lepe ti je Zagorje zelene

        Drugo ovogodišnje jednodnevno putovanje, pod nazivom 'Lepe ti je Zagorje zelene', ponovo je obilježila slaba vremenska prognoza, pa je broj učesnika, s prijavljenih 12 preko noći spao na 6.
       Tako je 6 ustrajnih – Štef, Mladen, Tica, Riki, Bojan i moja malenkost – krenulo u subotu 30. travnja put Hrvatskog Zagorja, od Karlovca do Bistre s dva automobila i šest bicikala na krovu, a dalje biciklima na kružnu turu Bistra – Pušća – Kumrovec – Tuhelj – Veliko Trgovišće – Gornja Stubica – Bistra, okruglo 100 km dužine.
       Iz Bistre prema Pojatnom startali smo na biciklima u 9:10, dakle svega 10 minuta iza plana. Prvi dio puta obilježio je na 8. kilometru neočekivano strm uspon u Gornju Pušću, koji je odmah pokazao da su zagorski bregi tvrd orah. Slijedio je kraći odmor kod trgovine u Dubravici (16. km). Četiri trgovkinje u čudu gledaju znak 'Pedale Laganini' na našim dresovima, koji im se jako dopadaju. Dobro smo izvukli živu glavu – njih je bilo 4, a nas 6 sami.
       Lagana vožnja kroz idilični krajolik, preko Klanjca i Mihanović Dola sve do impozantnog kamenog obeliska – spomenika našoj himni 'Lijepa naša', brzo je rasplinula umor u mišićima. Nakon obaveznog fotografiranja uz novu varijantu osmijeha, krećemo dalje (da pojasnim – na nagovor gospođe koja je pristala slikati nas našim aparatom, umjesto 'siiir' vičemo 'piiizza', na što se svi, ne znam zašto, nesuvislo smiju).
       Do našeg prvog cilja, Kumrovca, stigli smo po planu, nešto iza 11:00 sati (32. km). Slijedio je kratki obilazak etno-sela i rodne kuće Josipa Broza, a zatim neočekivani gablec kojim nas je počastio Štefov kolega Mladen, Kumrovčanin, na terasi gostionice 'kod Starog'. Domaći Mladenovi specijaliteti – šunka, kobase i špek – zaliveni su s dvije vrste piva i nekom žutom tekućinom iz mjeseca ožujka, koju Štef iz neobjašnjivih razloga voli i pije. I on je kao neki Zagorec.
       Koristim priliku i preporučam se Mladenu i sljedeći put, uz pozdrav kumrovečkim vatrogascima, koji su taj dan imali radnu akciju.
       Iz Kumrovca smo krenuli iza 12:00 sati, prvo natrag do spomenika 'Lijepoj našoj', a zatim meni najljepšim dijelom ture – preko Pristave do Tuhelja (40. km), te dalje preko Družilovca do Velikog Trgovišća, našeg drugog cilja (55. km).
       Uslijedio je kraći odmor pred lokalnom trgovinom, a zatim obilazak rodne kuće dr. Franje Tuđmana.
       Unatoč lošim vremenskim prognozama, još uvijek nas nije oprala kiša, štoviše i sunce se pokazalo kroz tanke oblake.
       Završni dio prema trećem cilju ovog turističko-studijskog putovanja, od Trgovišća do Gornje Stubice, dužine 22 km, uspon preko Slatine i Oroslavja, te spust preko Stubičkih Toplica i Donje Stubice, odvezli smo bez stajanja. Šećer kao i obično dolazi na kraju – kratak ali strm uspon do Augustinčićevog spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu. Sve to je vrijedilo truda – spomenik i ambijent su zaista nezaboravni !
       Nakon odmora i tekuće okrijepe iz ostataka zaliha, krećemo natrag tražeći otvorenu trgovinu, kako je to običaj umornih putnika. U susret nam jure rally auti, koji žure na utrku kod Marije Bistrice.
       Po brzom dogovoru odustajemo od posjete poznatoj piceriji 'Oro Goro', već se posvećujemo traženju idealne trgovine, koju pronalazimo na ulazu u Stubičke Toplice – krasno popločeno dvorište i tenda po cijeloj širini kuće.
       Moram spomenuti da je Tica cijelim putem u ruksaku nosio kobasu, sir i kukuruzni kruh, te legendarnu daščicu za rezanje pod 45.
       Dopunjavamo spomenuti provijant kupovinom u trgovini - 2 vrste salame, kruh, 2 vrste čokolade, te 2 vrste piva i ona Štefova žuta medicina iz mjeseca ožujka, koju samo on pije. Ručamo u slast, uz prve i jedine kapi kiše cijelog dana.
       Preostala nam je posljednja dionica do Bistre, nešto više od 20 km dužine. Metodom 'kartu čitaj a seljaka pitaj' odabiremo varijantu preko Kraljevog Vrha i stižemo u Bistru oko pola pet.
       Slijedi presvlačenje, pakiranje bicikala na nosače, te povratak u Karlovac preko Kerestinca i Jaske, uz 2 stajanja.
       Odradili smo još jedan zanimljiv plan, bez ikakvih problema i nezgoda. Živjela Pedala !

Izvješće sastavio:
Želimir Grbić, tajnik kluba

Biciklom u Veliku Kladušu

Kladusa_2011

16.4. održana je prva ovogodišnja jednodnevna vožnja službeno nazvana "Biciklom u Veliku Kladušu".
Ovom prilikom odvoženo je čitavih 125 kilometara kojeg su prešla 6 biciklista Pedale Laganini.
Okupili smo se u 7 sati u klubu te krenuli vlakom za Kukaču. Ovaj put su Košare izvisile ali ne sumnjam da nećemo skoro u Košare. No da ne skrećem sa teme... Tim antiturističkim vlakom stigli smo vrlo brzo u Kukaču. Odmah na početku se moglo pretpostaviti kakav će put biti, dosta hladan i povremeno kišovit. Oboružani samo voljom i biciklima krenuli smo put Slunja.
Dionicu od Kukače do Slunja obilježilo je prekrasan pogled na kanjon Mrežnice. Tu smo doživjeli i prvo tuširanje po kiši.
Sljedeća postaja i cilj ove vožnje je bila Velika Kladuša. Da sada ne nabrajam sve prirodne ljepote koje taj kraj ima dovoljno je reći kako je jedna od najvećih vrijednosti Velike Kladuše naravno janjetina. :-)
Tu se dogodio i jedini incident na ovom putovanju. Stradalo je janje... Kod Abida smo se počastili i odmorili za daljnji put i povratak kući.
Visokim tempom i praćeni kišom oko 19h smo stigli u Karlovac.
Sljedeće jednodnevno putovanje zakazano je već za 2 tjedna kada idemo u Zagorje.